Izabela kaže da joj je "gušenje" diljem Europe dalo smjelost u donošenju odluka i razvijalo njenu maštu. Nakon povratka u Poljsku s maštom i smislom za humor uredila je dom svojoj obitelji
Odmah po završetku studija Iza je otišla u London. Nekoliko godina radila je u vrtnoj njezi. Tamo je upoznala svog budućeg muža Wojteka i tamo im se rodila kćer. Kad je Emilka imala 2 godine i Maks je bio na putu, vratili su se u Poljsku. Živjeli su blizu njezinih roditelja u Trzcianki (Velikopoljska), gdje su kupili kuću u školjci. U početku ga nije impresionirala, ali kad je vidjela njegov potencijal u obliku velikog otvorenog prostora u prizemlju, predomislila se. Napravili su samo nekoliko manjih korekcija i nakon nekoliko mjeseci kuća je bila spremna. Iza je uvijek sakupljala predmete za svoje buduće kućište, kupovala pribor i sitnice. Danas se smije tim kupnjama, jer je većina njih izgubljena ili je jednostavno više ne vole.
Napokon kod kuće
Domaćica kaže da je njen omiljeni stil skandi, ima meko mjesto za shabby chic i da voli boje. Zidovi u njezinoj kući u pregršt školjki (Dulux) su neutralni, daju pozadinu za namještaj i pribor. To joj čini dom svjetlijim i većim. Namještaj su dobili odmah, jer su ih najviše donijeli iz Londona. Bilo ih je puno okupljenih nekoliko godina i ona je inzistirala da ih odvedemo u Poljsku. Svi su imali priču, to je za nju bilo neprocjenjivo. Neke su dobili od prijatelja, neki kupili u tzv dobrotvorne trgovine ili trgovine s rabljenim stvarima, a druge su jednostavno s izložbi na londonskim ulicama. Nakon života u Trzcianki Iza nije prošla oduševljenje traženjem zanimljivih stvari kući. Otkrila je tržnice buha u Wieluńu i Pili te trgovinama rabljenim namještajem u Czarnkówu i Mirosławiecu. Obožava promjene, pa uvijek ima ideju za novi-stari namještaj koji se povremeno uvozi. Mnogi od njih zahtijevaju obnovu, pa smo moj suprug i ja počeli obnavljati sami. I ne samo to, pruža im veliko zadovoljstvo, ne moraju tražiti stolara i puno plaćaju za uslugu.