150 godina u jednoj kući

Anonim

U dnevnoj sobi Kasia nalazi se biopolan kamin. Sama je to izmislila. Njegov jednostavan oblik učinkovito se izdvaja iz bogate pozadine.

Ovdje je oduvijek živjela obitelj Katarzyna. Njezin suprug i djeca također su se ovdje prijavili. Kasia se šali da njihova kuća raste i mijenja se s njima. Istina je …

Obiteljska kuća Katarzyna Stefaniak nalazi se na periferiji Wieluńa. Sagrađena je prije više od stoljeća i pol. Tamo su živjeli njezini djedovi i roditelji. Budući da Kasia ima četiri brata i sestre, ona i njezina sestra živjele su na strani djedova i baka. Vremenom su se braća i sestra iselili, a ona je kao najmlađa ostala. Vjenčala se i zajedno s Przemekom preuzeli su dio "djeda". Ubrzo su je proširili jer 50 četvornih metara nije im bilo dovoljno - planirali su veliku obitelj.

180 m2 sreće

Kasia i Przemek imali su troje djece: Jan (12 godina), Wojciech (11 godina) i Hanna (3 godine). - Suprug me uvjerava u četvrtu - smije se mlada majka. - Čak obećavam da ću dodati još jednu sobu. Lijep izgovor za proširenje kuće … Bila bi to još jedna anegdota u našoj zbirci obiteljskih priča. Među njima su mi najzanimljiviji oni o rođenju moga oca i brata - obojica su došli u svijet gdje je sada naša kuhinja! - kaže dama iz kuće. Za sada uređuje tih 180 četvornih metara. Sve dogovara sama, a kad joj treba pomoć, suprug, vlasnik građevinske tvrtke, šalje ga stručnjaku.

Okus se mijenja

- Voljeni se šale da me "iznutra progoni", jer koliko puta možete nešto promijeniti ?! - kaže Kasia. - I nikad mi nije dosadilo! Ideje crpim iz časopisa i programa, kao i interneta. Vodim i blog Mojdom-mojemiejsce.blogspot.com. Uz to, često prestajem uživati u nečemu što sam svojedobno smatrao idealnim. Na primjer, prije godina spuštao sam stropove u prizemlju jer su mi se sobe činile previsoke, sad kad bih mogao, napravio bih stropove visoke četiri metra! - izjavljuje. Već znamo da se, premda je prošlo nekoliko mjeseci od sjednice kuće Kasia, u njoj puno toga promijenilo. Između ostalog, kuhinjski ormarići su „izbjeljivali“. Nestala je i bijela tapeta u blagovaonici. - Ne mogu se nasloniti i preferiram oslikavanje zidova i namještaja nego gledanje televizije, tako da uređenje doma nikada neće završiti - dodaje uz osmijeh.