Ola Buczkowska je naš urednički prijatelj. Stilira interijer za fotografije. Nedavno je renovirala svoj tavanski stan. Pozvala nas je na gledanje. Obožavali smo ormar pun blaga - od stoljetnih jela do čaša od polka-dot-a i vlastitih čuvara.
Moj stan: Olu, ova ploča s uzorkom kobalta divna je, ali mislim da vam je rijetko korisna? Nemate čak ni tako velik stol da biste pozvali mnogo gostiju na večeru.
Ola Buczkowska: Dobila sam od majke. Ona, međutim, od majke i moje bake iz moje prabake. Postao sam čuvar obiteljske uspomene. Imam ih više. Tata, nastavnik ekonomske škole, imao je razne hobije. U slobodno vrijeme bavio se keramikom. Ugradio je malu peć u podrumu. Sam je izrađivao, slikao i pekao posuđe. Imam nekoliko šarenih pločica i zdjelu za ribu. Skupljao je i boce. Čuvam njegovu kolekciju i nadopunjavam je. Otkrio sam da sam nerazdvojna kći i unuka. Volim istu stvar kao i moj otac i bake.
MM: Velika baka morala je biti dobra domaćica, jer je imala tako divan stolni pribor. Možete li i kuhati?
OB: Nastavljam majčinu školu. Ne koristim kuharice i ne kušam jela. Valjda okusa. Jednom je to završilo socijalnom katastrofom. Tada dugo nisam imao hrabrosti počastiti svoje goste domaćim jelima.
MM: Odvažno pokrivate stol. Porculan kombinirate s plastičnim posudama, vezenim stolnjakom s papirnatim ubrusima.
OB: Jednom sam izazvao veliko uzbuđenje kad sam stavio prekrasne šalice od porculana i stiropora za sjednicu stola za Badnjak. Ne bojim se kombinirati materijale koji se razlikuju u plemenitosti. Obrazac je također važan. Uostalom, od porculana nisu izrađene samo lijepe stvari, a uzorak na papiru izgleda jednako zanimljivo kao i na tkanini.
Ola kuhinja je malena čajna kuhinja pod kutom u dnevnoj sobi. Stoga je ormar (iz IKEA-e) morao ići u hodnik. Odabrala je bijelu jer je cijeli stan u bijelom. Samo cvijeće i posuđe ih krase bojom.