Svaki dan radim u vrtiću, što mi se jako sviđa, i smatram ga ništa manje kreativnim od ručnog rada, kojem se posvećujem nakon radnog vremena - kaže Natalia Gudzio iz Rychnowyja.
Ne čudi me što se moja kćer Zosia voli "voziti s namještajem" , bojati, lijepiti i naravno, pomagati mi u svemu što radim. Dobila sam ga od mame! U njezinim godinama voljela sam se presvlačiti, uređivati svoju sobu, voljela sam slikati, crtati i petljati. Dizajnirao sam preuređenje na komadu papira i tako sam ostao! Volio sam gledati kako moj tata renovira - zahvaljujući tome znam žbukati, tapirati, zabijati čavle.(smijeh)
Moje radno mjesto bilo je napravljeno od gajbi za voće koje mi je nabavio moj rođak. Kupio sam drveni stol i imam radni stol! Ovdje šijem i slikam: od šara na jastučnicama do slika (Maslačak).Drago mi je da Zosia dijeli moje strasti. Za mene nema ništa vrjednije od prenošenja znanja djeci, poticanja njihovih interesa i kreativnosti. Obogaćuje njihov svijet, oblikuje njihov karakter i potiče razvoj. Zato nalazim veliko zadovoljstvo u vođenju likovne nastave u vrtiću. U djeci vidim talente i dobre namjere, au interijerima i stvarima potencijal. Ja to vidim, cijenim i koristim – čak iu našem malom stanu. Volim promjene i to priznajem, a to mogu potvrditi i moji prijatelji! (smijeh)
Kad smo se doselili, odlučio sam stanu dati individualni karakter, primjerice, zid od cigle je moje djelo - na površinu sam nanio dosta debeli sloj žbuke i na nju utisnuo pravokutnu formu.Htjela sam prirodan efekt pa sam namjerno ostavila neravnine. Regal od paleta presvučenih letvicama i zidna lampa od kotača bicikla (bilo je dovoljno dodati LED traku) također su moj rad. Slike pričvršćene spajalicama na žbice čine ovaj predmet potpuno nestvarnim i tjeraju nas da zaboravimo na njegovu svjetovnu funkciju. To je ono što me najviše fascinira u upcyclingu - odnosno kada se od nepotrebnih stvari prave novi objekti koji nadilaze vrijednost (pa i onu umjetničku) od koje su napravljeni.Moje strasti su počele prije tri godine kada sam za Božić dobila šivaći stroj. Tako sam spojila dva smjera – šivanje i slikanje. Kupila sam boje za tkanine i tako su nastali unikatni jastuci, staze, odjeća i igračke. Lijepi komentari na Facebooku potaknuli su me da pokrenem blog Ala-ma-kota.com. Tu prikazujem svoje kreativne borbe i, nadam se, dajem inspiraciju drugima koji, poput mene, osjećaju da se i najobičnije stvari mogu pretvoriti u unikatne predmete.Ne mogu zamisliti trenutak kada ću ostati bez ideja. Pokreće me mašta, a inspiracija je posvuda!