JELENI I ZVIJEZDE Royal Richmond Park u Londonu prostire se na 1000 hektara i štiti npr. staništa velikih jelenjaka. Ali postoji i 300 jelena u divljini, 400 vrsta gljiva (uključujući rijetku krijesnicu plačuću, nazvanu po crveno-smeđim kapljicama na šeširu), 700 vrsta moljaca, 144 vrste ptica (ševa, trska i obični čamac). ), 139 vrsta pauka .
Što znamo o krticama iz Babilona, vretencima iz Versaillesa ili zmijama iz Alhambre? Moderni vrtlar sve češće poziva heroje pozadine.Krajobrazna arhitektica Maja Skibińska govori o oblikovanju zelenila na način da zajedno sa svim živim organizmima na određenom području stvara učinkovit ekosustav. U stilu divlje prirode.
DW: Postoji mračna priča Čehova, "Crni redovnik" , u kojoj vlasnica prekrasnog voćnjaka prstima gnječi gusjenice na zgražanje svog zaručnika. Kao dijete sam slušao priče o lovu na krtice lopatom. Što kažete na eko vrtlara?
Maja Skibińska: Vjerojatno bi bio ogorčen. Takav vrtlar podržava raznolikost i inkluzivnost, odnosno prihvaća i pozdravlja sve koji žele koristiti njegov vrt. Osjeća se sretnijim što više vrsta biljaka i životinja može ugostiti tamo.
DW: "Babilonske krtice, Villandrine kornjaše, Versailleski vretenca i Alhambrine zmije tvrdoglavo su zanemarene u publikacijama o vrtovima," nedavno je požalio francuski botaničar Gilles Clément.
M.S.: Kada govorimo o vrtovima Alhambre ili Versaillesa, gledamo ih kao kulturne proizvode, tada doista, kornjaši i vretenca neće biti glavni likovi.Uostalom, na vrhuncu ovih povijesnih pretpostavki, organsko vrtlarstvo bilo je dio svakodnevnog života. Situacija se počela mijenjati u 20. stoljeću s mehanizacijom obrade zemlje. Sve se više i obilnije koristila kemija koja je trebala eliminirati korove, biljne bolesti i štetočine. Ovo je imalo suprotan učinak od onog koji je namjeravao. Narušavanje ekološke ravnoteže uzrokovalo je intenziviranje nepovoljnih pojava. U isto vrijeme, već dvadesetih godina prošlog stoljeća, javlja se organsko vrtlarstvo - koncepti biodinamičkih, permakulturnih i holističkih vrtova. U tehničkoj verziji vrtlarstva 20. stoljeća riječ je o učinkovitosti, obilnom urodu ili reprezentativnom izgledu vrtnog prostora. Stoga se pretpostavlja hijerarhija živih organizama podijeljenih na bolje i gore. U alternativnoj, proekološkoj verziji, te hijerarhije nema, čovjek je tretiran ravnopravno sa svim drugim bićima, a sam vrt - kao cjelina, živi organizam. Gledajući iz poljske perspektive, imali smo puno sreće. Umjesto ogromnih farmi, imali smo manje, raznolikije površine, često obrađene tradicionalnim metodama.Bilo je mnogo bioraznolikih staništa. Stidljivo smo regulirali rijeke. Legendarna je priča o posjetu japanske delegacije Varšavi devedesetih godina. I to u centru glavnog grada! Pitali su koliko to košta, očekujući milijune potrošene za obnovu rijeke. Zaključak: tamo gdje nisi pretjerao u kroćenju prirode, lakše joj se i brže vratiti.
Preporučeni članak:
Jeftini vertikalni vrt na zidu. Kako jednostavno i brzo postaviti usjeve?DEGREES OF WILD Dom botaničara Gillesa Clémenta, tvorca koncepta planetarnog vrta, u La Valléeu, okružen gusto zaraslim, poludivljim vrtom
DW: Prije gotovo četvrt stoljeća, Gilles Clément usporedio je svijet s planetarnim vrtom u kojem različite vrste žive u harmoniji, a čovjek-vrtlar štiti raznolikost. Je li ova metafora još uvijek relevantna u svijetu kojim vladaju algoritmi?
M.S.: Pogotovo sada je relevantno i relevantno. Danas se sve jasnije borimo s učincima klimatskih promjena, zbog čega do naše svijesti dopire mnogo više nego prije 25 godina, kada su takvi pojmovi bili uglavnom domena "čudaka ekologa" . Poštivanje prirode i suradnja s njom sve više ulaze u mainstream. Prije deset godina, polaznici tečaja pitali su me kako tiho ukloniti stablo koje je smetalo projektu. Danas pitaju kako uvjeriti kupce da ne sijeku stabla. Sve se više osmišljava, uzimajući u obzir sve uvjete, tako da skup organizama koji žive na određenom području stvara učinkovit, otporan ekosustav. Raspolažući podacima o trenutnom stanju i funkcioniranju staništa, vegetacije, tla, podzemnih voda i široko shvaćenih korisnika, uključujući i životinjske, možemo odrediti smjer u kojem treba ići projekt razvoja određenog područja. U vrijeme pandemije ovaj sklad živih bića posebno je potreban – kontakt s prirodom ima teško precijeniti prozdravstvene vrijednosti, utječe na psihofizičku dobrobit čovjeka.A prednosti ovog pristupa nadilaze prednosti jednog korisnika. Rješenja temeljena na prirodi Rješenja temeljena na prirodi i plavo-zelena infrastrukturna rješenja koja uzimaju u obzir malo zadržavanje imaju pozitivan učinak na lokalnu mikroklimu, pomažu u smanjenju urbanih toplinskih otoka, promiču biološku raznolikost i poboljšavaju ravnotežu vode. Ovo je važno jer je Poljska u skupini zemalja kojima prijeti deficit pitke vode.
DW: Postoje li parkovi u svijetu uređeni po takvim principima?
M.S.: Da, čak iu metropolama. Ulazak u divlju zonu u gradu može biti veliko iznenađenje. Sviđa mi se londonski Holland Park, to je dobar primjer koji vam omogućuje da se naviknete na ovaj pristup. Postoji organizirani dio, uključujući japanski vrt, te veliko područje divljine s bogatstvom biljaka, uključujući i korov, npr. bujne koprive do struka. U Berlinu, na mjestu nekadašnje željezničke pruge, osnovan je park Gleisdreieck, temeljen na prirodnoj sukcesiji biljaka, čime je priroda preuzela prethodno urbanizirana područja.Sjajan primjer je park Südgelände u Berlinu, koji je utemeljio botaničar i ekolog Ingo Kowarik. Može se reći da je to holistički park u punom smislu te riječi. Njemačka ima izvrsne primjere postindustrijske melioracije zemljišta. Najpoznatiji je vjerojatno Duisburg-Nord, projekt Petera Latza, gdje su se zagađena područja Ruhrskog područja, napuštena 1985. godine, zelenilo, uključujući mnoge rijetke ili ugrožene vrste, udomilo među golemim zgradama nekadašnje željezare.
NA ŠUGAMA Berlin Südgelände koji je osnovao Ingo Kowarik na mjestu nekadašnjih željezničkih tračnica holistički je park u punom smislu te riječi
DW: Sukreirali ste koncept modernizacije parka Pole Mokotowskie u Varšavi, pripremljen u studiju WXCA. Hoće li ovo biti prva tako sveobuhvatna i opsežna ekološka provedba u Poljskoj?
M.S.: Pole Mokotowskie je najveći park u Varšavi, idejno rješenje obuhvatilo je preko 66 ha.U fazi natjecanja predstavili smo opsežnu strategiju promjena čiji je opseg bio impresivan. Ali modernizacija zelenih površina u tom duhu provodi se u mnogim gradovima, to je snažan i važan trend suvremene krajobrazne arhitekture.
DW: Što će se promijeniti na terenu?
M.S.: Polazna točka je dobro funkcionalni park, koji se sviđa stanovnicima Varšave. Projekt dodaje vrijednost: park će postati samoregulirajući ekosustav koji će služiti svim bićima, od bakterija u tlu do ljudi. Na mjestu plitke, betonske, samo povremeno aktivne akumulacije, stvorit će se živa akumulacija zasađena biljkama tijekom cijele godine. Arhitekti su projektirali impresivne parkovne paviljone. Uredit će se ulazne zone kojih jako nedostaje. Uređene su rubne zone koje će olakšati funkcioniranje na bučnim mjestima, u blizini prometnih ulica, preuređena je glavna avenija. Igrališta za djecu bit će zanimljivija i zelenija.
DW: A kako će se tamo podržati bioraznolikost?
M.S.: Cilj je bio stvoriti bogate i stabilne biljne zajednice. Bit će im potrebna minimalna njega, a zbog svoje će strukture otežavati razvoj invazivnih biljaka. Velik dio parka uređen je kao tzv. biocenotski krajobraz koji omogućuje slobodno nakupljanje organske tvari u tlu. Proširit će se zone u kojima će skrb biti ozbiljno ograničena ili napuštena. Zaštitne zone osmišljene su da odvoje ta "prirodna skloništa" od drugih područja. Prisutnost starih šupljih stabala i mrtvog drva dobro će djelovati na sve životinjske stanovnike parka. Odabir biljaka uglavnom se temeljio na autohtonim vrstama prilagođenim prirodi parka i uvjetima lokalnog staništa. Odabrali smo one koje su korisne za životinje, odnosno važno su im stanište i baza hrane. Željeli smo da projektirani nasadi pogoduju već naseljenim stanovnicima parka te da potaknu useljenje novih kukaca, vodozemaca, ptica i sisavaca.Primjerice, raspored nasada uz planirane akumulacije pogoduje vodozemcima kojih je sada u Parku vrlo malo. Prirodni inventar za nas su pripremili društveni stručnjaci predvođeni profesorom Maciejem Luniakom i ornitologom Pawełom Pstrokońskim. Bila je to odlična baza za rad na dizajnu.
DW: Možete li imati sličan vrt u vlastitom domu?
MS: Naravno. Neka će rješenja funkcionirati čak i na balkonu! Uvijek je dobro urediti gredicu za oprašivače, koja je tijekom vegetacije atraktivna za pčele, bumbare, leptire, moljce i kornjaše. Možete eksperimentirati s povišenim gredicama koje savršeno skupljaju vodu i olakšavaju život biljkama. Vrijedi dio vrta prepustiti prirodi, pustiti ga da divlja bez njegovanja, pristati na mrtvo drvo u vrtu. Organsko vrtlarstvo je kontrolirani gubitak kontrole. Zato birajmo biljke koje će se bolje nositi sa zadanim uvjetima, umjesto da uvjete mijenjamo kako bi raslo ono što volimo.Usredotočimo se na domaće vrste i što više oblika zelenila, prisjetimo se grmova, vinove loze i necijepljenog drveća. Dobro je prisjetiti se alelopatije, tj. uzajamnog sklonosti i antipatije biljkama, prikupljenih u prigodnim tablicama dostupnim na internetu. Svugdje, pa i na balkonu, možete pronaći mjesto za komposter. Umjesto da kupujete posebnu spravu za uklanjanje maslačka iz zemlje, možete skupiti njihove mlade listove i napraviti salatu. Łukasz Łuczaj i brojni blogovi i knjige o divljim jestivim biljkama mogu pružiti inspiraciju. Danas se korovi uvelike saniraju, cijene se njihove uporabne i estetske vrijednosti. Također vrijedi skupljati kišnicu za zalijevanje biljaka izgradnjom retencijskih jezerca, kišnih vrtova ili infiltracijskih bazena. Korištenje kišnice za zalijevanje biljaka ekološki je prihvatljivo i štedi novac. Materijali s uputama dostupni na web stranici Zaklade Sendzimir mogu biti od pomoći. Ažurirao sam izračune ove zaklade iz 2014. i pokazalo se da je trenutno godišnji trošak zalijevanja 300 četvornih metara vrta u pokrajiniMazowieckie je oko 8500 PLN. U drugim dijelovima zemlje može biti još skuplje. Vraća se i na prskanje češnjaka i drugih prirodnih smradova, na gnojidbu gnojovkom s koprivom, ljuskama jaja.
DW: Hoće li tako zakorovljeni eko-vrt biti veliki izazov za naš osjećaj za estetiku?
M.S.: Kad su privatni vrtovi u pitanju, tzv. rješenja s gornje police, vrlo napredna, učinkovita i skupa. No, promjene se u tom pogledu odvijaju vrlo brzo i tu važnu ulogu imaju gradske uprave koje uvode proekološka, zelena rješenja u javni prostor. Puno se dobrih stvari događa u Poznanju, Varšavi, Krakovu, Gdanjsku, Lublinu i drugim gradovima. Cvjetne livade uz ulice već su dio mainstreama. Košnja travnjaka, nekada dokaz brige o gradskom zelenilu, danas se radi znatno rjeđe iz ekoloških razloga, "divljina" ulice godi oku i plućima. Ali hoće li se ljepota korova početi nadaleko cijeniti, ne znam, iako se nadam.Važno je educirati, poticati na poznavanje i prepoznavanje divljine, na uvid u ljepotu i blagodati neukroćene prirode.
Preporučeni članak:
Dvorište vrt. Kako napraviti dobar dizajn kućnog vrta?
MAJA SKIBIŃSKA, krajobrazna arhitektica, dizajnerica, edukatorica i istraživačica javnog prostora. S Aleksandrom Wiktorko-Rakoczy radi već 14 godina. Voditeljica poslijediplomskog studija na SWPS "Održivi dizajn - suvremena krajobrazna arhitektura" , predaje na Pylon Home & Garden.
Govorila je Maja Mozga-Górecka. Intervju je objavljen u mjesečniku Dobre Dobrze 07/2021. više na dobrewnetrze.urzadzamy.pl
Preporučeni članak:
Uređenje vrta: mali vrt s potencijalom ili kako optički povećati kožu