MM 1/2017 - Kuća snova: Wiesław Tereszko iz Krakova

Sadržaj:

Anonim

Wiesław ovdje živi samo 2, 5 godine, a interijeri izgledaju pretpostavljeno. Puno tkanina, starog namještaja i pletiva.

Gospodar kuće nikada prije nije bio zainteresiran za dizajn interijera. Kad je kupio novi stan, posvetio se uređenju. Kaže da je to bila fantastična avantura.

Wiesław ovdje živi samo 2, 5 godine, a interijeri izgledaju pretpostavljeno. Puno tkanina, starog namještaja i pletiva. I da pomislim kako je na prethodnoj lokaciji prilikom primanja gostiju jedan od prijatelja kritizirao dekor i dodao: "Učinite nešto s tim!" Naš junak priznaje da nije obraćao pažnju na svoju okolinu i da ga se može vidjeti kao gomilu stvari koje se ne podudaraju. To se promijenilo kada je kupio novi stan. Zamolio je Moniku - esteta koji ga je prije zamjerio - za pomoć.

Na novi način

Monika se voljno složila, ali nisam imala pojma u što se upustim! - Vi kažete kuća. Smije se kako nije ni sumnjao koliko će vremena i novca trošiti ovaj poduhvat. Poznanstvo se pokazalo zahtjevnim i dosljednim, pa je u suradnji bila potrebna doza diplomacije, kada je Wiesław ponekad želio uzeti prečace. Sada zna da je vrijedilo popustiti svojevrsnom diktatu. Njegov stan ima izrazit karakter i, što je najvažnije, domaćin se u njemu osjeća sjajno. Iako nikada nije bio kolekcionar, ne bi ni pomislio otići na buvlju tržnicu, volio je tražiti zanimljive stvari po kući. Sam je počeo odlaziti u antikvitete i sudjelovati u internetskim aukcijama. Čak i pozvani, prodrli su u garažu prijatelja.

U njemu se probudila lovna linija i premda u prvi izbor nije bio siguran, sada zna što voli i što odgovara njegovom stanu.

Sretan vlasnik

Sav je rad trajao pola godine. Bilo je to vrlo intenzivno vrijeme - ne samo za domaćina! Prijatelji i prijatelji također su sudjelovali u opremanju kuhinje. S njih su se slijevale razne kuhinjske potrepštine u plavoj i tirkiznoj boji, kao i ona koja se mogu pohvaliti primjereno starim izgledom. Domaćin se smije, jer je neočekivano postao vlasnik stogodišnjeg krumpira, kante za porculanski otpad, ručno oslikanog seoskog sata od kukavice i kompleta od porculana. Ne spominje ni konzole, kapriciono pognute noge i stolove, ali ponosan je na njih.